Haos
Imam ja prijatelje nisam usamljena i sve je kako treba da bude.Onda se jednog dana nesto u mojoj glavi desi i imam opasne tripove da me niko ne voli i tako to.Ponasam se kao neki zapostavljeni jadnik.
Pre dve godine sam se upisala na odbojku,ali tamo nisam imala nikog poznatog i bilo mi je bas tesko tamo sto se tice drustva prvih mesec dana.Kasnije sam se oslobodila i 'sve je bilo super'(ali ne bas).Tu su bile neke devojcice poput onih zlih plavusa u filmovima i nisam se bas osecala prijatno sa njima tu.Pocela sam da izbegavam treninge,izmisljala razne izgovore da ne odem na pripreme i kampove ili bilo kakva grupna druzenja.Bila sam nova i imala sam osecaj da me samo trener ne mrzi.Tako sam posle DVE GODINE prestala da idem na odbojku,a tim devojcicama ne mogu ni da pogledam u oci kad ih vidim na ulici.
Proslo je godinu dana i ja sam se ove godine pre nekih mesec i po dana upisala na ZUMBU,to je ples uz vezbe,stvarno je zanimljivo.Na poslednjem treningu na kom sam bila u petak,rekle su mi(devojcice sa zumbe)da se organizuje neka zurka sa puno tih nekih instruktora i igraca i svi bi smo igrali i da je ta zurka u nedelju.Nismo se tad dogovorili za vreme i mesto polaska posto treba da idemo zajedno,pa sam ja uzela broj jedne devojcice.Imala sam utisak da sam joj se svidela i da me ne mrzi,sve su takve,dobre prema meni i stvarno mi je super na treninzima i ako sam ih sve tu upoznala.Bila sam presrecna.
Tako sam ja devojcici kojoj sam uzela broj poslala poruku u kojoj joj pise da idem na zurku samo da mi javi kad i gde treba da se nadjemo.Poruku sam joj poslala u subotu pre podne i ona mi nije odgovorila do uvece u 11(dokle mi je bio upaljen telefon).U nedelju ujutru(danas),mama me je pitala kad idem na zurku,i ja sam joj rekla da mi se ne ide i da necu da idem,ali ja sam naravno morala da pocnem da placem kao kreten.Mama me je sat vremena smarala da joj kazem zasto placem,sta se desilo pa da vise necu da idem na zurku.Ja nikako nisam htela da joj kazem jer me bilo po malo sramota jer je razlog glup.Devojcica mi nije odgovorila ceo jucarasniji dan,nemoguce da nije videla poruku.Odmah sam se setila odbojke i pomislila kako me ponovo niko ne zeli.Mami sam rekla samo da mi smeta sto mi nije odgovorila i da necu tamo da idem sama.Ona i tata su verovatno odmah shvatili sta se desava.Otisla sam u vc i plakala kao luda.Stvarno ne razumem u cemu je moj problem inace sam bas druzeljubiva,hoci da imam sto vise prijatelja i volim da upoznajem druge ljude ali ne znam sta mi je bilo.
Onda mi je stigla poruka.Devojcica sa zumbe mi je odgovorila i dala mi vreme i mesto polaska na zurku.Mama i tata su mi rekli kako se ponasam glupavo i kako joj je verovatno bio prazan telefon kao i meni ponekad(skoro stalno),ali ja i dalje ne znam sta mi se dogodil.Ja sam jos vise plakala jer me bilo sramota pred roditeljima sto sam panicila i ubacivala sebi gluposti u glavu,ali sam ustvari bila presrecna sto me nisu samo tako odbacile.Ona mi se ipak javila i ja cu otici na tu zurku danas.
Bez obzira na sve ja jos uvek mrzim tu svoju glupu osobin,ali ne umem da je promenim jer jednostavno ne znam kako,a ne znam ni zasto mi se to desava.Mozda se samo plasim da mi se ista stvar ponovo ne dogodi.Kako god se ja ponasala i izgledala spolja ono kako se ja stvarno osecam ce se kako kazu videti u mojim ocima,a ja bas to ne zelim!!! :-P
http://www.youtube.com/watch?feature=player_detailpage&v=GFQYaoiIFh8
haos!